Apscesi kod činčile

Znakovi:

Vidljivi apscesi na tijelu se u normalnom slučaju stvaraju direktno ispod kože, napr. nakon operacije, na ožiljcima, ili kroz manje povrede, najčešće u predjelu vrata. Prepozna ih se po zadebljanju i lako se daju napipati.

Česti su apscesi u području vilice. Ova forma apscesa se često izvana ne može primjetiti, i samo rijetko se da napipati. Manifestiraju se najčešće tako da činčila puno manje jede (povezano sa gubitkom na težini), jakim slinjenjem, izraženijim pokretima kod žvakanja, promjenama kod zubi (krivi rast, zadebljanja) i očitim bolovima prilikom uzimanja hrane.

Čim se primjeti apsces ili njegovi simptomi, potrebno je hitno odvesti životinju kod veterinara, jer što prije započne tretman to su veći ishodi za pozitivno izliječenje!

Nastanak apscesa:

Apsces nastaje kod manjih povreda (borbe oko ranga ili povrede na grančicama ili sijenu), ili na ožiljcima od operacija (često kroz male rupice koje ostanu nakon izvlačenja konca, ako se prije nedovoljno dezinficiraju i zaprljani konci se provuku kroz ranu - stoga kasni apscesi nakon kastracije nisu rijetkost), u koje uđu bakterije (streptokoki, stafilokoki, pasteurele, razne enterobakterije). Te bakterije uzrokuju gnojne upale. Napravi se kapsula (šupljina nastala od omekšanog tkiva) puna gnoja. Apscesi koji se stvore na vilici su najčešće uzrokovani nepravilnim rastom kutnjaka koji, recimo, urastaju u obraze životinje, što vodi do upala u predjelu grla i također tamo može izazvati apscese. Također mogu i grančice sijena uzrokovat ranice u ustima, koje se onda pretvore u apsces. Pre jaki pritisak prilikom žvakanja (drobljenje tvrdih peleta ili sjemenki žitarica) izazove nerijetko iritaciju, koja kao poslijedicu ima apscese na korijenima zuba - u tom se slučaju stvara apsces u predjelu vilice.

Dijagnoza:

Dijagnozu može postaviti samo veterinar. Ni u kojem slučaju ne smije laik otvarati apsces i sam ga liječiti! Kako bi se mogla postaviti prava dijagnoza, punktira se apsces, to znači, veterinar će bocnuti apsces i uzeti probu sadržaja. Najčešće je analiza kulture nepotrebna, jer gnoj već prilikom punktiranja krene izlaziti pa se po mirisu i konzistenciji lako može kao gnoj identificirati.

Terapija:

Ima više mogućnosti terapija. Ako je apsces "zreo" i nalazi se na mjestu koje je lako dostupno, činčila je pri dobrom zdravlju, preporučuje se kirurško uklanjanje apscesa. U tom se slučaju životinja uspava, a apsces se zajedno sa njegovom kapsulom odstrani. Najčešće nije potrebna daljnja obrada, ali se najmanje još 5 dana nakon operacije mora davati antibiotik i pridržavati se pravila nakon operacije. Moguće je, nakon čišćenja apscesa, tretirati ga sa kalcijum-hydroxidom.

Češća metoda je otvaranje apscesa. Pri tome se apsces što više razreže, i gnojni se sadržaj istisne ili struganjem odstrani. Konačno se rupa od apscesa ispere. Za ispiranje se koristi Rivanol, tablete se rastope u vodi, pritom nastaje žućkasta otopina. Također je podoban i Fibrolan. Rastopi se u jednoj slaboj otopini kuhinjske soli (naCl 0,6-0,9%), ali ima manu da nije dugo upotrebljiv. Među ostalim se preporučuje i ispiranje sa vodenim hidrogenom (3%) ili kaliumpermanganatom. Međutim oni nadražuju tkivo i nisu za laika jednostavni za upotrebu. Stoga ne preporučujemo ispiranje hidrogenom.

Kod čvrstog gnoja je preporučljivo, nakon prvog ispiranja staviti Leukase N Kegel (Framycetin sulfat 10,000 mg, Lidocain HCL 2,000mg), ovisno o veličini apscesa i više njih. Ovisno o veličini apscesa, u prvom tjednu, nakon svakog ispiranja staviti novu Leukase N kuglicu.

Apsces je neophodno, do potpunog zarastanja, svakodnevno otvarati i ispirati. Samo se tako može osigurati da se neće opet zatvoriti i napuniti gnojem. Prozračivanje je stoga isto preporučljivo, kako bi anaerobne bakterije prije odumrle.

Ova terapija je za životinju i vlasnika vrlo neugodna. Nešto ugodnije je kada se životinja za ispiranje ne mora odvoditi veterinaru, već on pokaže vlasniku kako je može sam isprati, te veterinar jednom tjedno kontrolira ranu, naravno, ukoliko nema komplikacija, u tom slučaju odmah treba potražiti veterinara! Tako bi životinja ostala u poznatoj okolini i otpada stres transporta i odlaska veterinaru.

Ispire se kako slijedi: prvo se ukloni krasta sa rane. Pri tome se krasta mora omekšati sa mlakom kamilicom i onda lagano sastruže sa rane (koja će početi krvariti, ali je to normalno i ne smije se prekidati). Zatim se napuni jedna šprica (bez igle!) sa sredstvom za ispiranje (uvijek čista šprica!). Na špricu se namjesti igla, i sa iglom se rupa apscesa detaljno ispere, tako dugo dok prestane gnoj izlaziti. Ako je potrebno još sredstva za dezinfekciju, igla se ukloni kako bi se šprica mogla napuniti, a kako se sredstvo ne bi zagadilo.

Ispiranje se provodi svakodnevno i tako dugo dok apsces nije posve zarastao.

Kod težih apscesa ili kada se pokažu i drugi simptomi (gubitak na težini, neaktivnost, apatičnost i sl.) bilo bi poželjno životinji dati antibiotik. Bakterije koje se nalaze u gnoju mogu krvotokom ući u organizam i izazvati upalu unutarnjih organa. Ukoliko je takva terapija poželjna i sa kojim antibiotikom, smije odrediti samo veterinar. Bilo bi svrsishodno uzeti prije probu i odabrati odgovarajući antibiotik koji će reagirati na tu vrstu bakterija. Ukoliko životinja ima velike bolove, potrebno joj je privremeno dati nešto protiv bolova - dobra iskustva imamo sa Metacam-om.

Ukoliko je to izvedivo, poželjno bi bilo odvojiti činčilu tako da je samo sa jednom zajedno, a od ostalih je separirati. Preporučuje se držanje na čistim ručnicima. Potrebno je podlogu i sve oko životinjice više puta na dan čistiti. Ako životinja jako pati zbog izoliranosti, tako da odbija hranu, može je se staviti sa grupom kako bi zajedno jeli, ali tek par sati nakon čišćenja apscesa, kad se već debela krasta napravila. Ako i onda odbija hranu, potrebno ju je prislino hraniti.