Potomstvo

Posve je razumljivo da vlasnik ima želju za potomstvom svojih ljubimaca, pa ipak treba svakog vlasnika na to upozoriti da se savlada i producira sa svojim ljubimcima potomke "iz zabave". Najčešće nije moguće zadržati potomstvo, mlade životinjice se moraju dati i vrlo se rijetko može naći odgovarajuće ruke. Apsolutno nije preporučljivo činčile jednostavno prema ljepoti i vlastitom uvjerenju pariti, samo da bi se vidjelo kakvi će mladi na svijet doći, jer to može vrlo brzo i često dovesti do urođenih oboljenja i deformiranih životinjica. Trudnoća i porod donose sa sobom mnogo velikih rizika, često izgube vlasnici svoje ljubimice kod neuspjelih pokušaja da ih se razmnoži...

Neiskusni vlasnici ili i djeca, koji mužjake i ženke stave skupa, moraju znati da su samo kratko vrijeme "napeti", ako sve dobro prođe i ne desi se koji smrtni slučaj. Nerijetko završi pokušaj razmnažanja smrću majke, nepravilno razvijenim ili bolesnim mladima. Iz malih slatkih činčilica ubrzo se razviju velike, jake i prije svega gladne odrasli činčile, koje kao i ostali, zahtijevaju prostora, hranu i eventualno ne mogu ostati sa grupom tj. majkom jer po spolu ne odgovaraju i mogu dovesti do dodatnih potomaka.

Ukoliko pak još uvijek razmišljate o razmnožavanju svojih ljubimaca, imajte na umu:

• Mlade činčilice su kratko vrijeme slatke bebe, a dugo vrijeme velike, gladne činčile
• Ukoliko se odluči na potomstvo, svaki vlasnik bi morao biti siguran da će moći leglo zadržati ili u zaista dobre ruke udomiti bebe (čak i ako se okoti ev. više mužjaka u jednom leglu!). U dobre ruke ne znači dati mlade u bilo koji pet shop! Tamo će vaše bebe prodavati radi profita pojedinačno ili u loše uvjete, ili još završe kao hrana za zmije i reptile. Najčešće se okote 2 mlada, ali ih može biti i 6 - tada ih se treba nadohranjivati i u najgorem slučaju, ugine majka od stresa, kao i bebe koje su često nedovoljno razvijene.
  Kada sami budete darivali bebe, pokušajte što je najbolje moguće upoznati buduće vlasnike kako bi i poslije ostali s njima u kontaktu. Kod pitanja bi trebali biti spremni davati im kompetentne odgovore i savjete. Imati potomstvo činčila znači preuzeti odgovornost za životinje. Može Vam se desiti da i nitko životinje ne želi. U tom slučaju morate se sami dalje brinuti za životinje.
  
• Prvi i najvažniji uvjet za parenje dva činčila je da su odabrani budući roditelji snažni, zdravi i ne prenose nikakva genetska oboljenja. Parenje u krvi (incest) nije dozvoljeno jer se time pojačava naklonost genetskim defektima.
• Kod prvog legla ne bi ženka smjela biti starija od max. 9 mjeseci, tada je rast ženke završen i nadalje se zdjelica okoštava. Jedna trudnoća u kasnijoj dobi dovodi do pobačaja i drugih problema zbog preuskog porodnog kanala i neelastične zdjelice. Činčila-mama ne bi smjela biti mlađa od 6 niti starija od 9 mjeseci kako bi se izbjegli poremećaji u rastu i razvoju. Zrelost za parenje ovisi od više faktora (veličina, težina, pasmina). U prosjeku su ženke između 6. i 8. mjeseca zrele za potomstvo i smiju se pariti po prvi puta. Mužjaci su sa ca. 3 tjedna već sposobni za oplodnju, a spolnu zrelost dostižu sa 3-5 mjeseci.
• Između pojedinih legala mora biti razmak od najmanje 5-6 mjeseci kako bi se ženka od naporne trudnoće, poroda i podizanja mogla odmoriti, a jedan razmak od 12 mjeseci bi bio maksimum, jer zdjelica gubi vremenom na elastičnosti. Od koje bi godine trebalo ženku poštediti okota ovisi od uvjetima držanja i o svakoj činčili posebno. Ako se dozvoli dovoljno vremena između okota, smiju ženke i do cca. 12-te godine života imati legla. To bi svaki odgovorni uzgajivač trebao sam odlučiti.
• Mužjak koji je jednom spario, vrlo se teško može natrag integrirati u svoju grupu mužjaka, njega bi trebalo ev. kastrirati i združiti sa obitelji jer pojedinačno držanje mužjaka za parenje spada u maltretiranje životinja!
• Za vrijeme i nakon trudnoće može doći do komplikacija, mladunci mogu zapeti u rodnom kanalu, može doći do trudničke toxikoze, pobačaja i t.d. Da li ste spremni snositi sve potrebne veterinarske troškove? Može doći i do smrti životinje ili mladih, da li se možete sa time nositi?

Genetski opterećene rase - Letalni faktor

Prije sparivanja bi trebalo biti jasno da postoje rase koje prenose genetske bolesti i stoga se ne koriste za uzgoj bez jasnog pedigrea. Postoje linije tih rasa koje te bolesti ne pokazuju, ali bez duljeg pedigrea i sigurnog dokaza ne može se nikada znati da li životinjice potiču od zdravih linija.

Letalni faktor, od 2 roditelja koji ga nose u sebi, uzrokuje deformacije ili smrt beba još u majci.

Sve velvet činčile (crni velvet, smedji velvet, violet velvet i t.d.) nose u sebi ovaj letalni faktor i ne smiju se međusobno pariti. Također se ne smiju bijele sa bijelima ili onima koji su preko bijelih uzgojene, sparivati.

Nažalost se širi glas da je moguće sparivati parove sa letalnim faktorom je ovi nisu plodni. Međutim, to je netočno! Kada se ove spare, dolazi do odumiranja ploda jos u majčinoj utrobi, tj. do pobačaja. Svaki pobačaj znači i za činčilu ogromno opterećenje. Životinje su zatim poremećene i neke tuguju svoj cijeli život. Osim toga ima slučajeva da mrtvi plod zaostane u majci, takozvani okamenjeni plod, i idući plodovi također odumiru u jos u utrobi. Majka se tako truje polagano ali sigurno i svaka pomoć joj stiže prekasno. Hitne operacije u kojima se mora otkloniti maternica, nisu rijetke, a oslabljene životinje uginu od narkoze, tj. od poslijedica operacije. Stoga se te životinje nikako ne bi trebalo držati zajedno i nikako ne međusobno sparivati.

Važno!

Ženke činčile mogu već par sati nakon okota ostati skotne! Stoga treba obavezno spolno sposobnog mužjaka na vrijeme odvojiti od ženke. Mužjaka se smije vratiti nakon cca 5-6 dana, kako bi pomogao majci u odgoju, ali samo do idućega tjeranja! Ako veličina nastambe to dozvoljava, smije mužjak i za vrijeme okota biti prisutan jer se ženka nakon okota miče mužjaku sa puta te tako ne dolazi do novoga sparivanja. Neiskusni se ne bi smjeli ni u kojem slučaju u to upuštati -jer nema garancije da ženka neće biti odmah naparena!

Planirajte trudnoću, a prije svega odgoj malih ili na proljeće ili u jesen. Trudnoća za vrijeme vrućih ljetnih mjeseci je za činčilu ekstremno naporna. Nerijetko dolazi do smrtnih slučajeva kod skotnih činčila ili mladih majki ljeti, jer visoke temperature za životinje nisu podnošljive. Osim toga je u ljetnim mjesecima teško naći dobar dom za mlade jer je većina ljudi na godišnjem. Za životinje koje se drže vani, zima isto tako nije podobna.

Kada skotnu činčila ženku stavite kod jednog drugog mužjaka, kratko prije okota će doći do teških okršaja, bez obzira da li su se do onda životinje dobro slagale. Činčile izgleda točno znaju tko je oplodio ženku i mužjaci tuđe potomstvo izgrizu na smrt. Stoga pokušavaju ženke prije okota mužjaka otjerati.

Parenje

Odprilike svakih 28-35 dana je ženka činčile spremna na parenje. Vrijeme tjeranja traje 4-5 dana, na početku ispušta ženka jednu kapljicu koja je cca 1 cm dugi iscjedak sličan vosku. Bolje se uočava spremnost na parenje po otvorenoj rodnici (koja je u ostalo vrijeme zatvorena). Iskusni vlasnik prepozna na vrijeme tjeranje, te u to vrijeme drži par razdvojeno, ako potomstvo nije planirano. Jedan početnik se u pravovremeno uočavanje toga perioda ne bi smio pouzdati!

Parenje se najčešće odvija noću, ponekad i pred večer ili u ranim jutarnjim satima. Na početku odbija ženka mužjaka, započne jurnjava po kavezu koja završava parenjem. Pritom naskoči mužjak ženku odotraga. Ovaj ritual parenja se tokom noći više puta ponovi, često nađe vlasnik ujutro čuperke dlake u cijelom kavezu.

Skotnost

• Da je ženka skotna, primjeti laik tek u zadnjih 2-3 tjedna trudnoće po njenom nevjerojatnom obimu trbuha, ili po tome da se u trbuhu na dodir osjeća pomicanje. Iskusni uzgajivaći mogu uočiti trudnoću već nakon 3-4 tjedna. Nakon 6 tjedana se kod manjih legla jasno mogu opipati pojedinačne životinjice.
• Trudnoća traje u prosjeku 109-114 dana. Skotna ženkica spava isključivo na strani i tada djeluje kao da je mrtva. Sve češće se onda može primjetiti ženku da spava i izvan svoje kućice.
• Skotnu ženku se smije samo jako oprezno i obazrivo podizati. Pri tome se pazi da ženka ima oslonac sa sve 4 nogice. Nikad se je ne smije hvatati za trbuh, u principu se skotne ženke uopće ne uzimaju ni podižu na ruke!
• Češće nego inače je potrebno kontrolirati zdravstveno stanje buduće majke. Pri naznakama neke bolesti, hitno kontaktirati veterinara!
• Skotne ženke imaju povišenu potrebu za mineralima i vitaminima. Hranite je sa raznolikom hranom, a nakon konzultacije sa veterinarom, se može dodati i vitaminskih i kalcijum preparata.
• Potrebno je izbjegavati seljenje i promjenu kaveza ili sustanara, jer stres može dovesti do pobačaja. Najbolje bi bilo njeno stanje ignorirati, ali je držati stalno pod kontrolom. Normalno je hraniti, i ni u kojem slučaju joj ne davati pojačano poslastice koje bi mogle više štete nego koristi nanijeti.

Okot

• Okot se najčešće odvija noću ili u ranim jutarnjim satima. Nemojte se uplašiti kada jednog jutra vidite krvavu njuškicu i šapice. To znači da se ženka nedavno okotila i ona upravo uklanja tragove. Ženka pojede posteljicu.
• Predstojeći okot se kod ženke očituje u trudovima. Ženka se skuplja i rasteže, a pritom ispušta bolne jecaje. Pustite životinju na miru i promatrajte samo iz daljine. Životinja se ne smije osjećati ugroženom jer bi inaće mogla pokušati zaustaviti okot, a to dovodi do komplikacija.
• Okot protiće ovako: faze trudova traju u normalnom slučaju samo odprilike pola sata. Ženka vadi u sjedećem položaju oprezno mlade, jednog za drugime van, i odmah ga započinje čistiti kako bi ga osušila, prije nego li idući trud najavi novo mlado. Tada prepušta ženka tek okoćeno mlado samo sebi ili ocu, te se brine za nastavak okota. Tako može okot više mladih trajati i par sati. Okot se obično zbiva u kutu kaveza ili u kućici za spavanje. Kod okota više mladih, pokreće se majka u kavezu simo-tamo. Pritom je slijede tek okoćeni mladi i stiskaju se, tražeći toplinu, pod njen trbuh.
• Mogu se okotiti 1 do 6 mladih.
• Sigurnosti radi, uklonite kadicu za pijesak na 4-5 dana, inače prijeti infekcija maternice.

Česte komplikacije pri okotu

• Ako je mlado preveliko za majku, može ostati zakačeno u rodnom kanalu.
• Mrtvo mlado u utrobi često ne može samo biti okoćeno, u tom slučaju treba hitno potražiti veterinara, inaće ugiba i majka od sepse.
• Kod većih okota ponekad se kote mladi prebrzo jedno za drugime. Tada se mladi nedovoljno brzo osuše. Kako se mlado ne bi rashladilo, mora se izvaditi i držati u mekanome frotir ručniku tako dugo dok samostalno ne stoji. Tada mora odmah natrag majci.
• Ako su oči mladog zalijepljene i ne može ih samostalno otvoriti (direktno nakon okota), tada morate malo kreme za oči (napr. "Bepanthen krema za oči i nos"), staviti na prorez između kapaka i kapke lagano razdvojiti.

Razvoj mladih

• Mladi dolaze posve razvijeni na svijet.
• Težina: pri okotu cca 50g, nakon 3 tjedna se težina podupla.
• Mladi sisaju cca 6 tjedana
• Mladi odmah nakon okota jedu sijeno i čvrstu hranu. Prijelaz sa majčinoga mlijeka na čvrstu hranu je neprimjetan. U prvih 6 tjedana uzimaju mladi toliko hrane koju i majka jede, koliko im je potrebno, stoga davajte malo više peleta i sijena.
• Sa cca 4 mjeseca su činčile već spolno zrele, a sa 10 mjeseci su odrasle/izrasle. Neke činčile rastu još do 1,5 godine života.

Odmah po rođenju zavlače se mladi pod trbuh majke (vidi gore). Već nakon par minuta ispuštaju mladi tihe glasove. Majka zagrize nježno ali odlučno vrat svojeg mladog kako bi provjerila da li je sposobno za život. Tijekom idućeg razdoblja, čuje se svako malo glasno cijukanje mladih. Mladi na taj način daju starijima do znanja da su oni još bezopasne mlade životinjice. Već sa cca tjedan dana starosti penju se mladi po kavezu i skakuću po najdonjim daskama za sjedanje. Mladi ne poznaju opasnosti te su naročito prehrabri, stoga se na to treba jako paziti prilikom sređivanja nastambe. Grane koje se granaju se moraju ukloniti iz nstambe. Mlade se smije puštati izvan nastambe, ali je potrebna još veći oprez nego kod odraslih činčila.

Prihranjivanje mladih kod velikih legla ili gubitka majke

Ako je okot 3 ili više mladih velik, onda je majčino mlijeko najčešće nedovoljno i mladi se svađaju za sisanje. Nerijetko se i mliječne žlijezde upale i budu izgrižene. Tada treba u svakom slučaju uskočiti sa hranjenjem mladih. Ako je majka uginula, ne prihvaća mlade, ili se zamjenska majka ne može naći, mora se mlade hraniti ručno. Kako to raditi, opisano je ovdje: Prihranjivanje činčila

Važno!

Obratite pažnju da činčile do svog 5-og mjeseca života nemaju osjećaj sitosti, pa se stoga lako mogu prejesti. Kako bi to sprijećili, dajte mladome prvo jedan rukohvat sijena, prije nego što mu date porciju peleta. Prekomjerno jedenje ne vodi samo do pretilosti već i do teških proljeva.

Udomljavanje mladih

Mnogi uzgajivaći udomljuju svoje mlade već od 8-mog tjedna života, ali to nije preporučljivo! Bolje je kada se mladi još do 12-tog tjedna života drže sa roditeljima koji ih nauče socijalno ponašanje činčila.

Mužjake treba sa cca 12 tjedana odvojiti od majke i sestara, jer u to doba postaju spolno zreli te bi se mogli sa njima spariti.