Pravilna prehrana

Općenito

Činčile zive u Andama, u jednom prilično suhom i vegetacijom siromašnom području. Pretežno su to siromašne stepe sa mirodijskim biljkama, malim žbunjem i obrasle travama. Činčile se tamo hrane travama, biljkama, grančicama, listovima i kaktusima. Do voća i korijenja mogu samo jako rijetko doći. Njihove šapice i mekani noktići nisu podobni za kopanje i grebanje korijenja. U visinskim predjelima, gdje činčile žive, nema stabala voća, pa čak ni drugih vrsta stabala, već samo tu i tamo pokoji grm koji možda rodi neke bobice. Kako se probava činčila prilagodila prirodnom okružju u kojem činčile žive, bogatija ponuda hrane životinjama koje žive u zarobljeništvu nije podobna, ako želimo održati činčile pri dobrome zdravlju. Hrana ne smije sadržavati masnoce i proteine, tj. u jako malim količinama. Umjesto toga ih treba hraniti sa hranom bogatom sirovim vlaknima, ugljikohidratima, mineralima i vitaminima.

Prehrana činčile bi se trebala sastojati od 30% sirovih vlakana, 14-16% proteina, 35% ugljikohidrata, 3.5% masnoća i ulja, 4% šećera, 6% minerala i 10% vlage/elemenata u tragovima, 32.400 Vitamina D, 14.000 Vitamina A, 80 Vitamina E. (Kennedy 1970). Svaki drugi sastav će imati negativne efekte na zdravlje činčile.

Slijedeći sastojci spadaju u dobru hranu za činčile:

• sijeno
• livadno zelenilo (trave, cvijetovi, mirodijske biljke)
• zelenilo (zeleni dijelovi biljaka, listovi)
• sasušene biljke, listovi i cvijetovi
• povrce (sa ograničenjima)
• peleti ili mješavina sjemenki

Livadne trave / zelenilo

Najprirodnija i najzdravija hrana za činčile bi bila livada sa različitim travama i biljkama. Trave i biljke imaju skoro sve hranjive sastojke koje su činčilama potrebne. Trave i biljke sadrže sirova vlakna koja održavaju crijeva aktivna i pri žvakanju hrane se zubi optimalno troše sirovim vlaknima i sadržanim kiselinama. Nakon polaganog privikavanja smiju činčile jesti trave i livadne biljke u neograničenim količinama. Međitim, većina činčila nije naviknuta na svježu hranu jer je kod uzgajivaća i u pet shopovima ne dobiva. Stoga im na početku davajte samo malene količine koje ćete polagano povećavati, kada počnu podnositi bez problema zelenilo. Uz svježe zelenilo, može im se ponuditi i zelenilo iz supermarketa. Samo im nikako nemojte davati kuhinjske ostatke, naše činčile nisu kante za smeće! Također pazite kod zelenila od mrkve, zelenila od komorača, listova od celera i drugog zelenila iz supermarketa, da budu svježi i čisti. Većina zelenila iz supermarketa izgleda sočno i svježe nakon što ga se savi pola dana u posudu sa vodom.

Sijeno

Povrće/Voće

Uzgajivaći upozoravaju i savjetuju da se povrće i voće uopće ne bi smjeli hraniti jer većina činčila dobije od povrća proljev. Ove tvrdnje se zasnivaju na činjenici da većina uzgajivaća uzgaja činčile prije svega na sijenu, peletima i vodi, te im nikada ne daju zelenilo. Stoga crijevo životinja nije uopće naviklo na zelenilo i svježu hranu, te reagira sa proljevom, najčešće na vodenasto povrće i povrće koje sadrži šećere. Ako su činčile navikle na svježe zelenilo, može ih se polagano privikavati na povrće. Činčile ne podnose velike količine sećera, sto ga ih se mora prvenstveno hraniti sa lisnatim povrćem (različite salate). Gomoljasto povrće im se ponudi samo u malim količinama (komadići). Svakodnevna porcija povrća proširi prehranu činčile, ali im se ne bi trebalo dati previše - jedan listić salate, mali komadić gomoljastog povrća i još jedna vrsta povrća na dan, bi bilo dovoljno. Voće sadrži previše šećera, stoga mora voće biti tretirano kao poslastica. Prirodnom spektrumu hrane spadaju i sve vrste bobica. Agrumi kao limun, citrus, naranča i sl., su previše kiseli i mogu urin previše zakiseliti.
Koje su vrste povrća i voća pogodne za činčile pročitajte ovdje: Biljke, voće i povrće za činčile

Sušene začinske biljke / cvijetovi / listovi

Svakodnevno bi sušene začinske biljke, listovi i cvijetovi trebali biti prisutni na meniju činčila. Za polagano privikavanje se izmjenjujući daju pojedinačne sorte začinskih biljaka, listova i cvijetova. Sušene začinkse biljke, listovi i cvijetovi, se nakon faze privikavanja, daju u što je moguće šarolikijim mješavinama, u neograničenim količinama.
Koje začinske biljke, cvijetovi i listovi su za činčile podobni, možete pročitati ovdje: Biljke, cvijetovi, listovi

Čuvanje sasušene hrane

Sasušene začinske biljke se najbolje čuvaju u plehnatim dozama od keksa ili u kartonskim kutijama obloženima sa papirom ili kuhinjskim papirnim ručnicima, kako bi preostala vlaga izhlapila. Čvrsto zatvarajuće plastične doze, kao i plastične vrećice nisu podobne jer preostala vlaga ne može ishlapiti te se počne stvarati plijesan. Vrećice iz različitih materijala ili tanke kartonske vrećice se ne bi trebale upotrebljavati jer ne nude parazitima dovoljan otpor te u njima često dođe do napada larvi moljaca.

Suha hrana

Tvrdi peleti su nažalost još uvijek najčešća prehrana za činčile. Većina biljaka koje bi činčile u prirodi jele, nažalost kod nas ne rastu. Stoga jednostavno nije moguće nabaviti prirodne sastojke biljaka i dodati ih u njihovu hranu. Dosada nije bilo istraživača niti stručnjaka koji bi bili spremni složiti zdravi i bez peleta koncept hrane za činčile. Peleti su u principu samo nužno rješenje, kako bi činčile u sebe unijele potrebne hranjive sastojke. Nažalost sadrži većina peleta osim mirodijskih biljaka i zelenih otpadaka, melasu, šećer, žitarice i samljevena sirova vlakna - stoga nisu optimalna hrana za životinje koje trebaju gruba vlakna bez ili sa vrlo malo, škroba i šećera. Škrob mogu u crijevima nedovoljno probaviti pa peleti sa puno škroba dovode do neravnoteže između koli baktgerija u debelom crijevu i kvasaca u crijevu. Osim toga, činčile ne troše na peletima svoje kutnjake, koji su sa drobljenjem peleta neravnomjerno opterećeni. Alternativa nezdravim peletima su u međuvremenu peleti iz grubo samljevenih biljaka koji su točno deklarirani, bez dodatnih sastojaka i hladno prešani.
Količina: po danu je odrasloj činčili, koja nema dodatna opterećenja i dobije svakodnevno mirodijske biljke, listove i cvijetove, jedna ravno napunjena jušna žlica peleta. Ako ih u toku dana ne pojedu, dajte im drugi puta manje. Životinje koje žive pod stresom (združivanje, puštanje na novom terenu, selidba i sl.) trebaju nešto više hrane. Ako činčile kod smanjenog hranjenja peletima gube na težini, potrebno je povećati količinu peleta, u slučaju da je isključeno neko oboljenje. Također bi im se trebalo ponuditi visoko kvalitetni cobs.
Ni pod koju cijenu ih se ne smije hraniti hranom koja nije namijenjena činčilama već drugim vrstama, jer je ta hrana podešena potrebama druge vrste.

Peleti za činčile nikako ne smiju sadržavati riblja ulja osim ako cholin i vitamin K nisu posebno dodani kako bi poduprli jetru u preradi ribljih ulja. Kvasci nikad ne smiju biti dodani hrani!

Sjemenke

Umjesto dodavanja biljnih peleta, može se jedan dio peleta zamijeniti peletima koji sadrže sjemenke različitih biljaka i trava. Mješavina od 40% sjemenja trava i 60% biljnih/uljanih sjemenki su podobne. Privikavajte činčile samo oprezno i polagano na pelete i mješavinu sjemenki. Nudite im pojedinačne vrste sjemenki jedan tjedan. Samo ako dobro podnose sjemenke, možete ih slobodno početi dodavati u prehranu.
Uljne sjemenke: sjeme za glodavce, laneno sjeme, mak, sezam, suncokret, bundeva
Biljne sjemenke: sjeme maslačka, komorač, kopar, anis, peršin, lucerna, sjeme iz biljaka za sijeno
Mogu se umiješati i sjemenke svih vrsta prosa.

Grančice

Da bi činčile trošile svoje zubiće trebale bi uvijek imati dobro sasušene grančice na dohvat. Prije sušenja bi trebali grančice dobro sastrugati i ukloniti listove. Koristite samo grančice iz vlastitoga vrta, jer grančice voćaka mogu biti špricane. Činčile koje su naviknute na svježe zelenilo mogu dobiti i svježe grančice zajedno sa listovima. Koje grančice su dozvoljene i na koje se treba paziti pogledajte ovdje: Biljke, listovi, cvijetovi, grančice

Voda

Naravno da činčile uvijek moraju u kavezu imati svježe vode. Činčile konzumiraju 15-40 ml vode na dan. Činčile imaju sposobnost čuvanja vode u repu i krznu, ali im je svejedno potrebna uvijek dostupna, svježa pitka voda. Pazite na kvalitetu vode koju je potrebno najmanje svakodnevno mijenjati. Više o vodi na: voda za ljubimce

Poslastice

Zdrave poslastice za činčile su prije svega sasušeno povrće u malim količinama. Sasušeno voće i povrće imaju visoki udio šećera (različite ugljikohidrate, jednostavne šećere, višestruke šećere i duple šećere), pa mogu osjetljive činčile sa probavnim problemima od njih dobiti probavne smetnje. Pogodne su sasušene mrkve, pastrnjak, komorač, celer, cikla, ljuskice od graška i ljuskice od riže. Izuzetno rijetko im se smije dati pokoji puta i jedna grožđica, malo rogača ili šipak.
Pogodni su: pojedinačne, tanke ploškice ili komadići jabuke, veličine da im stane u šapicu, ili pojedinačno malo voće, kao sasušen šipak, ali ne češće od 2-3 puta na tjedan.
Činčile će uvijek pretjerati uživati poslastice, a masna jetra i pretilost su najčešći uzroci smrti kod činčila!
Mala količina šećera nije odmah greška. Ali pravilo i ovdje vrijedi: manje je više!

Nepodobno

Gotovi štapići kao poslastice, drops (kapljice) i ostale poslastice koje se kupuju u pet shopovima nisu podobne za činčile. Bez obzira koliko je pakiranje privlačno, nije zdravo za činčile. Oraščići, sjemenke, žitarice, pogodni su samo uvjetno jer imaju visoki udio škroba koji se samo teško razgradi u crijevima, a oraščići i sjemenke su jako bogati uljima te mogu voditi do pretilosti. Miješana gotova hrana za činčile je diskutabilna i nepoželjna, iako u zadnje vrijeme ima više pokušaja sastavljanja zdravije hrane iz peleta od mirodijskih biljaka i sasušenih biljaka te je hrana dobro prihvaćena i dobro ju podnose.
Stari sušeni kruh nije dobar, ne pomaže kod trošenja zubiju jer do stražnjih zubi dođe već namočen. Kruh sadrži previše teško probavljivih škrobova, često i konzervanse, sredstva za dizanje i soli, pa je za činčile teško probavljiv. Osim toga se na kruhu uvijek nalaze spore plijesni. Iz tih razloga se kruh činčilama ne daje.

Dodaci hrani

Mineralno kamenje i kamenje za lizanje je suvišno i nezdravo. Zdravo hranjena činčila dobiva soli i minerale preko hrane (mirodijske biljke!), pa joj jeftino kamenje i kuhinjske soli nisu potrebne. Kamenje od soli je osim toga vrlo opasno jer ako se životinja njime predozira dovode do teških problema sa bubrezima. Mineralno kamenje koje sadrži minerale i ostale elemente može dovesti do predoziranja nitratom. Ako životinje samo rijetko ližu kamenje, onda je bezopasno, ali kamen kod uravnotežene prehrane svakako nije potreban.
Mineralno kamenje se najvećim dijelom sastoji od kalcija, ali i nepoznatih dodataka koji životinjama imaju dobar okus. Ako životinje na njima previše grickaju (najčešće iz dosade) dolazi do previsokog unosa kalcija (odnos kalcija i fosfora) što dovodi do stvaranja kamenca u mokraćnom mjehuru i kalcifikacije organa. Povremeno grickanje mineralnog kamena ne može biti štetno, ali iz razloga nedeklariranih sastojaka to kamenje se ne preporučuje.
Dodavanje vitamina kod pravilno hranjene činčile je također nepotrebno. Predoziranje vitaminima može dovesti do bolesti, a ne postoje preparati koji su specijalno izbalansirani za potrebe činčila. Stavljanje kapljica u vodu za piće nije pravilno doziranje (neke životinje piju više, druge opet manje). Osim toga su vitamini osjetljivi na svijetlo i toplinu te gube svoje djelovanje (neki čak unutar samo par sati). Ljeti se voda sa vitaminima vrlo brzo kvari te se životinja njome može čak i otrovati.

Važno

Kod hranjenja vrijedi pravilo: manje je više. Mijenjajte vrstu peleta samo rijetko, a ako baš morate, onda vrlo polagano. Kod promjene miješajte novu vrstu u staru te polako povećavajte njezinu koncentraciju. Činčile su doduše vrlo probirljive, pa kad se jednom naviknu na hranu koja im odgovara, onda se samo jako teško mogu uvjeriti na promjenu.
Obavezno obratite pažnju na rok trajanja hrane. Hrana za činčile nema neograničeni rok upotrebe, i najčešće je već nakon 3 mjeseca stara. Onda je više ne bi trebali davati. Obratite i pažnju na sastav hrane.