Općenito o zdravlju

Zdrava činčila svoje oboljenje ne pokazuje izravno. Svejedno dolazi do hranilice, pokušava se uključiti u društveni život svoga čopora. To je normalno ponašanje jer životinja mora jesti kako bi ostala na životu, a čopor joj pruža sigurnost. Stoga ostanu oboljenja za vlasnika dosta dugo prikrivena. Često vlasnik uoči oboljenje tek kada je već u prilično uznapredovalom stadiju i njegov ljubimac pokazuje očite simptome, kao, gubitak na težini, napade slabosti, apatiju, i sl., a onda je za jedno uspješno liječenje već prekasno! Iz ovog razloga je jako važno da svaki vlasnik svoje životinje točno promatra i vodi evidenciju o težini kako bi bolesne promjene na vrijeme opazio!

Svakodnevna provjera zdravlja je od životne važnosti:

• Da li sve činčile dolaze na hranilicu kako bi jele?
• Da li jedu normalno, svojom uobičajenom brzinom i uobičajenu količinu?
• Da li su aktivne i zainteresirane za svoju okolinu?
• Da li se normalno kreću?
• Da li su kuglice izmeta normalno formirane i normalne veličine?

To su sve pitanja koja bi se svakodnevno trebala odgovoriti. Ako se jedna od životinja ne ponaša normalno, ili ste uočili simptome bolesti, uputite se hitno veterinaru!

Kako bi teške bolesti na vrijeme uočili, morate barem jednom tjedno Vaše životinjice temeljito pregledati.

Uzmite životinju iz nastambe i provedite slijedeću kontrolu:

• Kontrola težine. Izvažite životinjicu na kuhinjskoj vagi i zapišite težinu. (Ako činčila ne želi biti mirna na vagi, uzmite transportni boks, prvo njega izvažite, onda činčilu u boksu, pa odbijte težinu boksa od ukupne težine)
• Provjerite uši, zubiće, između zubića (ukloniti ostatke hrane) i oči.
• Ispipajte životinjicu. Obratite pažnju na tumore, zadebljanja, nadutost.
• Pregledajte krzno životinjice (podragati u smjeru suprotnome od rasta, potražite mjesta bez dlake, povrede ili druge nepravilnosti)
• Pregledajte guzu, obratite pažnju da li ima ulijepljenih i vlažnih mjesta.

Znakovi bolesti i njihovo značenje

Njega krzna

U svaki kavez spada kadica sa specijalnim pijeskom za činčile. Pijesak za ptice nije podoban jer je unatoč tome da je sitan, još uvijek pre krupan za činčilu. Ostavite činčili, najbolje direktno nakon puštanja da se istrči, pola sata vremena kako bi si očistila u pijesku krzno. Inače krzno uskoro izgubi svoju mekoću i postane masno i zalijepljeno. Potrebna Vam je jedna viša i ne prevelika posuda, u koju stavite ca 5 cm specijalnog pijeska za kupanje. Plitke posude nisu pogodne jer činčile valjanjem u pijesku razbacaju pijesak, koji se rasipa naokolo umjesto da im očisti krzno. Kadica za pijesak ima u svakoj bolje opremljenoj pet trgovini. Nažalost su često te kadice premale, opremljene su drvenim ili plastičnim poklopcem, te ne izdrže dugo. Ako činčile imaju običaj u kadicu piškiti, onda bi kadicu trebali samo povremeno, više puta na dan stavljati u kavez. Suha prljavština se iz pijeska ukloni prosijavanjem sa običnim kuhinjskim sitom za brašno. Visina pijeska bi uvijek trebala biti oko 5 cm najmanje. Ako Vas smeta količina pijeska koja prilikom valjanja ispadne iz kadice, možete ponuditi i neku još višu posudu, kao, recimo manji akvarij za ribe. Plastiku bi trebalo izbjegavati.

Krzno činčile je svileno mekano i jako gusto. Debljina pojedinačne dlake ovisi o više faktora: pigmentaciji, genetskim naslijeđem i vanjskim utjecajima (granulacija pijeska, prehrana).
Duljina krzna je između 1,5 i 3,5 cm. Duljina se razlikuje na različitim mjestima na tijelu: oko nosa i na glavi je dlaka kraća, na trbuhu i leđima je dlaka u odnosu na ostale zone, srednje dugačka, a po strani tijela je najdulja.
Iz jednog korijena dlake izlazi u prosjeku 60 dlačića koje su svilenkasto fine i lagane. Broj dlaka varira i ovdje ovisno o mjestu na tijelu. Tako iz jednog korijena na trbuhu raste znatno manje dlačica nego iz korijena na leđima.
Koliko gusto je krzno, ovisi o tome koliko pojedinačnih dlaka raste iz jednog korijena, a tu su opet razlike između dijelova tijela.
Pored korijena sa velikim brojem dlačica imaju činčile i posebne dlačice poraspoređene po krznu. Ove su pojedinačno rastuće iz korijena, dulje i stabilnije dlačice koje imaju funkciju podupiranja. One drže mekane i nježne mnogobrojne dlake činčile uspravno i nema ih na predjelu trbuha, vrata i oko anusa.
Dlake na repu su također vrlo stabilne, nekad podsjećaju na četke. Iz jednog korijena raste po jedna dlačica. Rep, sa svojim repnim dlačicama služi održavanju ravnoteže životinje pri trčanju ili skakanju.
Dlake činčile imaju tzv. Agouti mustru. To znači da pojedinačna dlaka ima 3 zone boje: jednu pod-zonu (kod standardne boje činčile: siva), jednu traku (optimalno: bijela) i vrhove (siva do crna). Podupirajuće dlačice su samo dvobojne, fali prijelaz. Dlaka na trbuhu je također dvobojna, nedostaje obojenje na vrhu dlake.
Velvet i Ebony vrste nemaju Agouti-obojenje, njima nedostaje srednja zona - traka.

Krzno pruža dobru zaštitu od hladnoće, a to im može lako može biti pogubno, čim se temperatura digne preko 24 stupnjeva i još bude vlage u zraku.
Činčile se ne znoje i nemaju žlijezde znojnice, koje bi proizvodile masnoće kojima krzno bude vodootporno. Stiga se činčile ne smiju kupati, jer se ne mogu lako posušiti, lako se mogu nahladiti i oboliti.

Prirodni neprijatelji činčila su ptice grabežljivice. Ako se činčilu uhvati za leđa, kako bi je se podiglo, ona će se otimati i pritom odbaciti čuperke dlake kako bi se spasila. Na tim mjestima ostane onda samo glatka koža i traje čak 3 mjeseca dok joj dlaka nije posve narasla.

Činčile potiću iz regija u kojima promjene temperature zimi i ljeti nose samo manje klimatske promjene. Ljeti su prosjećne temperature 24-29, zimi 8-12 stupnja. Temperaturne razlike između dana i noći iznose 25 stupnja. Prosjećne padaline su samo 200 - 700 mm kiše na godinu. Stoga nema tamo godišnjih doba u smislu kako ih mi poznajemo. Činčila se tom podneblju prilagodila i stoga nema sezonsku izmjenu krzna.

Međutim, gustoća krzna (broj dlaka po korijenu) je kontroliran toplinom. U toplijim prostorima dobiju činčile trajno rijeđe krzno (manje dlaka po korijenu), nego u hladnijim prostorima (8-17 stupnjeva).
Stoga imaju uzgajivaći za svoje izložbene primjerke posebne prostorije koje održavaju na 8-14 stupnjeva, ali u njima ne vrše razmnažanje.

Krzno je stalno u rastu. U roku od ca 2 do 3 mjeseca izraste posve nov dio krzna. Još iz doba uzgoja činčila za krzno postoje izrazi vezani uz rast krzna koje stalno susrećemo u stručnoj literaturi.

Zrelost krzna je trenutak kada su na cijelom tijelu dlake posve iz korijena izrasle i još ne izlaze nove dlake iz korijena. Ovo stanje se naziva zrelost krzna, jer je krzno posve jednolično ofarbano. Tada bi krzno bilo spremno za "obradu" :(
Zrelost krzna nastupa više puta - uvijek onda kada je krzno kompletno izraslo, i prije nego što počne iznova rasti. Prva zrelost nastupa još u ranoj dobi i zanimljivaje, stoga i u literaturi navedena - nastupa između 6 i 8 mjeseci, tada se prvi puta određuje forma, veličina i kvaliteta za obradu, jer iduća zrelost nastupa tek tri mjeseca kasnije, između 8 i 12 mjeseca. Nakon toga se od prilike svaka 3 mjeseca obnavlja krzno, do kraja života.
Prve dvije zrelosti su, po izjavama uzgajivaća, najkvalitetnije. Krzno nikada više neće ljepše izgledati nego u toj dobi.

Odumrla dlaka se odbacuje, pa kod nekih životinjica strše busenčići takve dlake.

Problematično je krzno koje ne raste ravnomjerno - to znači, kada u donjoj trećini tijela proces zrelosti još nije završen, a u gornjoj trećini na leđima, već idući rast započinje. Tada krzno djeluje neravnomjerno i nelijepo.

Oštećenja u krznu su često poslijedice manjih međusobnih svađa. Činčile mogu odbaciti čuperke krzna, kada ih se zgrabi ili kada se na nečemu zakače. U doba parenja, svađa, krivoga držanja ili nespretno postavljeneigračke ili grane za penjanje, mogu nastati takva rasčupana i isšupana mjesta na krznu. Krzno normalno naraste, često čak i brže od normalnog mijenjanja.

Lom dlake ili izgriženo krzno - na krznu najčešće fali gornja trećina dlake. Nekad na cijelom tijelu (vjerojatno jer partner gricka krzno ili se krzno lomi), nekad fali samo sa strane, veće ili manje površine (to često životinje same sebi grizu). Ponekad se može promatrati i odgrizanje ili skraćivanje opipnih dlaka ili dlaka na repu, a to obično ima socijalno ponašanje kao uzrok, napr. izraz dominacije. Lom dlake može nastati od više uzroka, a najčešći je kod upotrebe pijeska za kupanje pogrešne granulacije.

Izbor veterinara

Nisu svi veterinari specijalizirani za male glodare. Prije nego što Vam se životinjica ozbiljno razboli, raspitajte se i potražite kompetentnog veterinara. Pitajte slobodno veterinara da li se razumije u činčile i pažljivo promatrajte što radi. Da li pregleda činčilu prije nego što postavi dijagnozu? Da li Vam točno objasni što radi, koju bolest ima životinje i kakve su šanse za izlječenje? Neka Vam objasni kako se lijekovi zovu, koji sastav imaju i kako lijekove morate dozirati i davati! Ako si veterinar uzme vremena i da Vam ozbiljne i detaljne odgovore, te imate osjećaj da Vas sasluša i informira, onda ste na pravom mjestu.

Jedan veterinar koji nakon par sekundi odredi dijagnozu i da Vam bilo koji lijek bez imena, koji je sam pripremio, bez uputstva kako ga primjenit, ili Vam uopće ne da dijagnozu već Vas ostavi na cjedilu, ili želi činčilu bez dijagnoze uspavati, to je pogrešan veterinar i morali bi odmah potražiti drugoga!

Popis veterinara kod nas: http://zecovi.net/forum/viewtopic.php?t=84

Pravila za posjet veterinaru

Po mogućnosti nemojte voditi činčilu samu veterinaru, činčile se osjećaju sigurnijima kada ih prati poznati pripadnik grupe i daje im podršku. Transportirajte životinje samo u za to predvidjenim transport boxovima, box mora biti dovoljno veliki kako bi životinje u njemu ležale i mogle se kretati. Box mora imati veliki otvor, biti prozračan i taman. Prozirni plastićni boxovi se ne preporučuju, životinje su u njemu stresirane. Stavite na dno jedan ručnik, a na njega dosta sijena, kako bi životinje cijelim putem mogle jesti. Uzmite i jednu vrećicu omiljene zelene hrane, kako biste životinjice tijekom čekanja mogli umiriti i nakon pregleda nagraditi. Ljeti pazite na dobru prozračnost u boxu, zimi transportni boks prekrijte ručnikom, kako se životinje ne bi prehladile. Transport, tj. put bi trebao biti što kraći. Kod duljih putovanja treba paziti na dobru klimatizaciju boxa, te je potrebno imati i flašu vode sa sobom.

Najčešće su vlasnici, razumljivo, jako nervozni kad moraju sa svojom bolesnom životinjicom veterinaru. Tako se nerijetko desi da se važne stvari zaborave. Promatranja koja su ga uznemirila često se ni ne spominju, ili pitanja zaborave, jer se čovjek jako na drugu bolest koncentrira. Zato je poželjno prije posjeta veterinaru sastaviti spisak sa najvažnijim pitanjima i informacijama. Slijedeće informacije bi već trebali unaprijed notirati:

• Starost činičile
• Težina činčile
• Oboljenja koja je eventualno imao
• Opažanja koja su dovela do posjete veterinaru (da li se životinja drugačije ponaša, pokazuje simptome bolesti i sl.)
• Lijekove koje životinja uzima ili je uzimala
• Svi dosadašnji pokušaji liječenja

Nakon što je veterinar pregledao činčilu i postavio dijagnozu, zamolite ga da Vam slijedeće zapiše ili si zapišite sami:

• Točnu dijagnozu: ako niste veterinara razumijeli, pitajte ga još jednom da Vam sve točno objasni!
• Terapiju lijekova: točna imena prepisanih lijekova i način djelovanja, koju količinu i kako ih morate dalje davati?
• Kakvu mu je točno injekciju dao i kako ona djeluje
• Pitajte kako ga dalje treba njegovati (dodatno prihranjivati, mijenjati zavoje i sl.)
• Pitajte da li treba doći na kontrolu i kada idući puta?
• Pitajte kada se može očekivati poboljšanje stanja i kako se dalje bolest razvija
• Pitajte kada će biti gotovi nalazi, biopsija, kulture i sl.

Ordinaciju napustite samo nakon što ste točno saznali što Vaša činčila ima, kako se mora liječiti, što Vi još sami sve morate napraviti i kako teče tok bolesti.

Davanje lijekova

Lijekovi se ne stavljaju u vodu za piti! Nažalost to i dalje veterinari preporučuju, ali to je nedovoljno! Činčile piju različito puno, tj. malo, jedan pije često i onda uzme previše medicine, drugi ne pije uopće, pa tako uopće ne dođe do lijeka. Osim toga nije pametno tretirati sve životinje jedne grupe lijekom, ako je samo jedna oboljela. Zato davanje preko vode ne dovodi do željenog učinka, jer je točno doziranje, naročito antibiotika i sličnih lijekova, nemoguće.

Kreme i masti se nanesu i direktno nakon toga se činčili da porcija hrane. Kadica sa pijeskom se mora ukloniti kako se činčile sa valjanjem u pijesak ne bi ranicu izribale.

Važno!
Ako dobijete od veterinara neki lijek za oralnu upotrebu, za više puta u jednoj tubi ili šprici, onda nemojte ni u kojem slučaju lijek davati direktno iz tube ili šprice!
Upravo šprice se vrlo teško doziraju, ponekad se jako teško može iz nje nešto istisnuti, a iz tuba izlazi samo pod jako velikim pritiskom jedva nešto van, a onda kad povećate pritisak, izleti previše ili čak i sve, te imate kompletnu dozu već u samo jednom davanju u činčili, tj. masivno predoziranje medikamenta.

Tražite uvijek da Vam da jednu špricu sa iglom. Izvucite tom špricom željenu količinu lijeka iz tube ili originalne šprice. Stavite kapicu na iglu natrag, i skinite kompletnu iglu. Sa tom špricom onda dajte lijek činčili.

Kalkulator za računanje točne doze nalazi se ovdje

Operacija

Nažalost je ponekad neophodno svoju životinjicu dati na operaciju. Pri tome je njega, prije i poslije operacije, od jako velike važnosti.

Svježa hrana kao salata i kupus direktno prije operacije mogu u crijevu započeti proces vrenja te time izazvati nadimanje. Prije operacije bi se trebalo davati korjenasto povrće i mrkva. Pametno bi bilo još par dana prije operacije prestati hraniti kupuse i druge vrste povrća koje izazivaju nadimanje. Zelenilo i livadne trave i začinske biljke, i naravno sijeno, hrane se nesmetano. Činčile ne mogu povraćati pa ih se ne treba i ne smije prije operacije izgladnjivati. Ako dobe pre malo jela, to dovede do smrtonosnih komplikacija sa probavom.

Pitajte veterinara direktno, da li on svježe operiranu životinju drži na toplim jastucima, ako ne, inzistirajte na tome i dajte mu takav jedan jastučić obavezno. Prije nego što životinju uzmete sa sobom, mora biti posve probuđena iz narkoze. Ako životinja još spava, može doći do komplikacija, a sa njima se Vi kao vlasnik, ne možete nositi. Dobar veterinar vraća operirane životinje samo potpuno razbuđene i objasni Vam potrebnu njegu kod kuće.

Na putu kući i dok narkoza posve nije prestala djelovati (24 sata) mora se životinja uvijek držati na toplom. Stavite joj toplu flašu, malo topliju od ruke, u transporter ili kavez, prekrivenu ručnikom, držite životinju u mraku jer su jako na svjetlost osjetljive, tako dugo dok se potpuno ne razbude. Postoje specijalni topli jastučići u te svrhe, Snuggle Safe. Pazite samo na to da činčilu ne pregrijete! Ponudite toplinu naročito zimi i u nastambama tokom duljeg perioda. Ako se životinje ne zagriju, dolazi do upala pluća, bubrega i mjehura.

Promatrajte ljubimca dobro i kontrolirajte da li je počeo opet jesti. Ako ne, morati ćete činčilu ručno hraniti. Nakon operacije treba malog pacijenta još 2 tjedna držati na ručnicima, flis dekicama ili jastučićima kako bi se spriječilo da prašina i piljevina uđu u svježu ranu. Rane je potrebno svakodnevno više puta kontrolirati, ako su konci izvučeni ili se vidi upala, počinje krvariti ili ako životinja ima očite bolove, potrebno se odmah vratiti veterinaru!

Vrste narkoza

Na većini internet foruma zagovara se vlasnicima samo narkoza sa Isofloranom (inhalacijska narkoza), kao bezopasna i da bi trebali samo tamo životinju operirati gdje se ta narkoza koristi. Ta izjava je zastarjela i ne odgovara najnovijem standardu. Moderne više-stupanjske narkoze i kombinacijske narkoze, podnose se bolje nego gas narkoze.

Još do prije nekoliko godina je narkoza za glodavce bila nezamisliva - pre skupa za jednu životinjicu kojoj je cijena samo par desetaka kuna...
Krajem 20-tog stoljeća se to stanovište doduše promijenilo, ali sredstva koja su stajala na raspolaganje nisu bila zadovoljavajuća: bilo je moguće glodavce relativno "povoljno" narkotizirati špricom, ali je postotak gubitka bio previsok. Glavni problem pritom je bilo po život opasno rashlađivanje pacijenta, tj. određivanje potrebne doze preparata koji su bili uglavnom koncipirani za pse i mačke. Tako su, nakon uspješnog zahvata, najčešće kastracije, pacijenti ugibali, njih čak 50%, iz razloga narkozom uvjetovanog pothlađivanja. Tada operacije tumora i slični zahvati zbog visokog rizika od narkoze nisu ni dolazili u obzir, te su stoga životna očekivanja bila puno niža od današnjih.
Nadoknađivanje narkozom uvjetovanog gubitka tjelesne topline je pokušavan na različite načine, ali nažalost bez uspjeha. Svejedno da li se stavljaju crvene lampe ili toplinski jastuci, male životinje su se rashlađivale iz nutra jer je njihova termo regulacija bila isključena.

Tada, početkom 21. stoljeća, "pokušalo" se sa inhalacijskom narkozom - kod pasa uspješnom metodom pri kojoj se narkotizirajući plin preko maske ili tubusa uvodi u dušnik pacijenta. Kod pasa je to moguće uspješno regulirati; prvo se životinja intravenozno ili intramuskularno lagano uspava.
Glodavce se uspavljivalo ili pomoću maske ili su sjedili u posve izoliranoj komori u koju se plin uvodio (najčešće komore izrađene potpuno od pleksiglasa, jer je proziran i nepropusan). Kod ove forme narkoze leži poteškoća u određivanju stupnja svijesti pacijenta - najčešće su bili još budni ili "preduboko" uspavani (smrtonosni ishod).
Tek od zadnjih par godina postoji jedna nova forma injekcijske narkoze, koja se do sad pokazala kao daleko najsigurnija forma narkoze glodavaca: potpuno antagonisirajuća narkoza (njem. VAA, Vollständig antagonisierbare Narkose). Pritom se radi o mješavini raznih sastojaka koji vode do gubitka svijesti, isključivanja senzora boli i opuštanja mišića kod glodavaca, bez efekta dugog buđenja i bez podhlađivanja organizma, a uz to je vrlo precizno dozirajuća (čak i kod pacijenata koji su lakši od 100 grama!) - te time kirurškim zahvatima više ništa ne stoji na putu.
Ova mješavina se pomoću druge mješavine antidota posve poništi (antagonizira) - te se pacijent već nakon 5-10 minuta nakon injekcije posve razbudi i započinje sa svojim normalnim aktivnostima.
Pritom treba svejedno napomenuti da probavni trakt kunića i glodavaca mora biti kontinuirano zaposlen i pacijenti NE povraćaju. Stoga se ovi pacijenti, kao i dosad, prije planiranog zahvata nikada ne smiju stavljati na tašte (uskraćivati im hranu). Pri svim zahvatima sa "donje strane" pacijenta, a tu spadaju uz operacije tumora na mliječnim žlijezdama i sl. također i kastracije, se pacijenti moraju držati najmanje 10 dana na novinskim papirima ili kuhinjskim ručnicima umjesto na uobičajenim podlogama - to ne izgleda lijepo, ali izbjegava infekcije operacijskih rana steljom.

Autor: vet. Sebastian Grossmann-Jonigkeit
Izvor: https://www.facebook.com/Tierarzt.Jonigkeit/posts/964738433546388:0
Dodatne informacije: http://www.mueller-heinsberg.de/html/narkose_nagetiere.HTM

Nažalost nas moraju jednom svi ljubimci napustiti. Ako se na to želite pripremiti, ovdje ćete naći informativni tekst o temama smrt ljubimca, umiranje, uspavljivanje, pokop i žalost: svaki život jednom prestaje.