Da li je moja činčila stara ili ipak bolesna?
Da li činčila ima zdravstvene probleme radi starosti ili iz drugih razloga, ne može jedan laik lako odrediti. Svi znakovi koji su tipični za starije činčile, jednako tako mogu vrijediti i za krivo držane, pogrešno hranjene ili bolesne činčile. U slijedećem tekstu će biti objašnjeni najčešći tipični znakovi starosti i istovremeno simptomi neke bolesti.
Postaju sporiji
Često je polaganiji hod znak starosti i gubitka orijentacije. Starije životinje se ne pojavljuju više tako brzo na hranilicama ili potpuno prespavaju vrijeme hranjenja i mora ih se ponekad čak i probuditi. Činčile-seniori spavaju puno više i puno su manje aktivne od svojih mlađih sustanara. Neke se činčile i izgube, ili se više ne znaju vratiti u kućicu.
Moguće oboljenje: Sporije kretanje, ne dolazak na hranjenje i puno spavanja je znak infekcijskih oboljenja, oboljenja udova i organa.
Gubitak dlake i sjaja
Neke činčile u starosti izgube nešto dlake. Najčešće postane krzno nešto svijetlije i izgubi sjaj, a onda počnu gubiti dlaku na bokovima, trbuhu ili na glavi. Među ostalim postaje dlaka čak sijeda. Najviše oko nosića i na nogicama. Svejedno pritom nikada ne nastaju zaista ćelava mjesta, samo se dlaka prorijedi.
Moguća oboljenja: Gubitak dlake može biti prouzrokovan napadom gljivica ili gnjida. Gubitak dlake je i nerijetko poslijedica krivog sastava hrane i nedostatka vitamina i minerala. Nerijetko je gubitak dlake na bokovima i trbuhu kod ženki poslijedica cista na jajnicima.
Gubitak na težini
Mnoge činčile izgube u starosti dosta na težini. Polagano ali konstantno gube na težini, ponekad budu djelomično košćati na bokovima. To nije zabrinjavajuće tako dugo dok životinje dobro jedu i izmet ima normalan izgled. Starije životinje imaju često probleme da se unesena hrana nedovoljno u crijevu probavi u hranjive sastojke. Starije činčile ne moraju biti okrugle, naprotiv, svaki gram viška, teže pada oslabljenoj životinjici. Ali nešto mase bi još trebale imati.
Moguća oboljenja: Brzi i jaki gubitak tjelesne težine može biti znak infekcijskog oboljenja ili neke druge bolesti. Polagani gubitak na težini može biti znak za krivu i nedovoljnu ishranu.
Zubi
Sjekutići imaju otvorene korijene te rastu cijeli život. Stoga nije moguće na osnovu zubi ustanoviti starost činčile. Lom zuba pak nije znak starosti!
Moguća oboljenja: Polomljeni zubi su uvijek poslijedica nekvalitetne ishrane i nedovoljnog unosa potrebnih tvari u organizam. Do loma sjekutića dolazi nažalost češće kada vlasnici imaju paničan strah od kalcijuma i stoga svoje životinje ne hrane sa dovoljno hrane koja sadrži kalcij. Tada dolazi do poremećaja ravnoteže između kalcija i fosfora, te se važni minerali razgrađuju iz kostiju, ali ne dolaze do zubi. Rijetko su česte borbe za rang i nezgode koje se pritom dešavaju (zalijeću se u zidove) ili stalno glodanje kaveza uzrok lomu sjekutića. Često imaju starije činčile probleme sa kutnjacima, najčešće se oni ispoljavaju kada se činčila cijeli život krivo hrani.
Kada Vaša činčila počne pokazivati ove znakove starenja, onda idite svejedno jednom veterinaru i neka pregleda životinju, jer može lako biti da je Vaš senior bolestan i nakon pravilne terapije Vas još dugo može razveseljavati svojim društvom!
Na što se mora paziti kod starijih činčila?
Ako je Vaš veterinar pregledao činčilu i ustanovio da je zdrava, ali pomalo stara, te stoga manje aktivna, onda je morate naročito razmaziti. Pobrinite se da uvijek ima jedan lijepi, mekani krevetić od sijena, dajte joj tu i tamo slatkiš, možda i malo više hrane koju voli, pritom pazite da na to ne navale mlađi stanovnici, pa onda senior niti ne dođe do njih. Pazite da činčila uvijek ima svježu hranu i dođe do nje, jer starije jedinke jedu sporije i moraju se boriti protiv mladih kako bi uopće došli do hrane, te je često dobe nedovoljno. U krajnjem slučaju morate seniora odvojiti za vrijeme hranjenja i posebno ga nahraniti - sa jednom privremenom i provizornom preprekom između njegovog najmilijeg mjesta za spavanje i ostatka nastambe, u kojem ćete ga nahraniti. Starije životinje trebaju često više korijenastog povrća (peršin, celer, mrkva, rotkva i t.d.), tu i tamo koju sjemenku suncokreta više, treba im minerala te im dajte slobodno tu i tamo štangu peršina ili druge začinske biljke dodatno. Ali ga nemojte previše nahraniti.
Ako činčila polako dobiva krute nogice ili probleme sa leđima, onda pazite da se ne mora spuštati sa katova kako bi morala doći do hrane. Sve predmete u nastambi se moraju tako namjestiti, kako bi penzioner mogao lagano kroz njih hodati i ne mora nepotrebno skakati: vratašca i prolazi moraju biti zaista prostrani, kako se oldies ne bi morali saginjati da prođu kroz njih.
Odustanite od držanja seniora sa malima i jako mladim životinjama, jer su oni često njima preopterećeni. Ukoliko im partner ugine, pokušajte naći jednog starijeg partnera.
Uspavati?
Kad činčila puno spava, malo se kreće, najviše želi imati svoj mir, postala je mršava i raščupana, to nikako nije razlog da bi je dali uspavati! Nažalost često životinja zaista završi kod veterinara, jer vlasnici ne mogu podnijeti staru i ružnu činčilu :( Ali samo zato jer je životinjica stara i manje aktivna, ne mora je se odmah ubiti i riješiti! Tako dugo dok je zdrava, može još dugo imati veselje u životu. Ako je netko star, nije odmah za sažaljenje i mora ga se "osloboditi muka", on jednostavno živi u jednom životnom dobu, koji je za čovjeka i životinju normalan - ni starije ljude se na sreću ne ubija kada izgube kosu, postanu mršavi i rado spavaju!
Samo kad životinja očigledno pati, kada ima bolove, kada je neizlječivo bolesna (napr. bolest raka), kada ne uzima više tekućinu ni hranu u sebe, jedino se tada može i smije razmisliti o eventualnom poduzimanju. Tada bi bilo krivo, staru i iznemoglu životinjicu umjetno održavati na životu, prisilno je hraniti i kada se brani, sa lijekovima je trpati ili stalno kod veterinara voditi, kako bi je se još koji dan odrzala na životu, jer se Vi ne možete odvojiti od svoje voljene životinjice. Jednako tako bi je bilo, naravno, pogrešno, jednostavno ostaviti da izgladni i ugine od žeđi. |
|