Ciste na ovarijima (jajnicima) kod činčila

Što su ciste na jajnicima?

Ciste na jajnicima nastaju na skoro svim sisavcima, pa tako i na činčilama. Ciste nastaju vjerojatno uslijed hormonalnih promjena. Masivno nastajanje cisti se pojavi prije svega kod jako mladih životinja, u pubertetu, ali i kod starijih životinja uslijed klimakterijuma. Uglavnom se redovito stvaraju jednostavne i bezopasne ciste. Zloćudne ciste se najvećim dijelom javljaju u ženki koje su pojedinačno držane, te se stoga smatra da takve ženke, koje se nisu nikada parile, imaju pojačane hormonalne probleme koji onda dovode do stvaranja zloćudnih cisti. Držanje u grupi je svakako preventivna metoda, pri čemu je svejedno da li se grupa sastoji od samih ženki ili je kastrirani mužjak prisutan - ženke se naskaču u vrijeme estrusa i time djeluju pozitivno na ciklus. I ženke koje su češće bile skotne, dobiju u starijem dobu ciste ili mogu patiti od hormonalnih promjena, dakle, skotnost ne poštedi ženku od stvaranja cista.

Postoji više vrsta cisti. Uglavnom se razlikuju 3 vrste (među njima pak postoji još podvrsta):

• dobroćudne ciste koje ostaju male i hormonalno neaktivne (to je najčešća varijanta ciste)
• velike i često brzo rastuće ciste, koje su u prvoj liniji napunjene tekućinom. Ove mogu dostići jako veliki volumen (veličinu kokosjeg jajeta i ako ih se ne tretira, čak i veće!). Najčešće ove ciste nisu hormonski jako aktivne.
• male, ali zato masivno hormonalno aktivne ciste.

Većina cisti kod ljudi i životinja ostanu male, neprimjetne i s vremenom se povuku. Tekućinom napunjene ciste su češće, nakon nekog vremena puknu i nestanu opet same od sebe. Samo manji broj cisti se s vremenom zloćudno promijene i onda moraju biti medicinski liječene.

Dijagnoza / Simptomi

Jako povećane ciste se mogu dobro opipati. Ultrazvukom ih se može lijepo pregledati, jako velike se čak jasno pokažu na RTG snimcima. Najčešće se sastoje od više, tekućinom napunjenih komora. Kad te ciste rastu, tiskaju druge organe, na početku najviše crijeva. Tako može doći do začepa, gomilanja plinova i drugih poremećaja probave. U daljnjem stadiju dolazi do masivnog povećanja predjela trbuha, pritom gubi životinja jako na težini, kićma i kosti zdjelice strše. U daljnjem razvitku ciste, životinje pokazuju bolove i teškoće u disanju.

Manje ciste se najčešće na RTG snimkama ne mogu vidjeti, a nisu niti ultrazvučnim pregledima lagane za uočiti. Ako su hormonski aktivne onda se pokazuju na početku opadanjem dlake na bokovima i u predjelu trbuha činčile. U daljnjem razvitku dolazi do jedne masivne seksualne aktivnosti ženke, konstantno je spremna za parenje i to manifestira te pokušava naskakivati činčile oko sebe. Pri tome dolazi do žestokih borbi i agresivnosti među inače miroljubljivim životinjama, te i to može biti pokazatelj hormonski aktivne ciste (ili nekog drugog oboljenja).

Terapija

Kod povećanih cista ima više terapijskih mogućnosti: ciste se mogu zdrobiti. Naravno da je to ne samo vrlo bolni zahvat, već i samo opipavanje cisti je za činčilu jako neugodno. Dakle, ciste se smiju samo pod narkozom zdrobit od strane stručnog veterinara koji ima više iskustva sa time, te to može brzo i bez problema obaviti. Drobljenje ima tu prednost, da tekućina ostaje u životinjici te se resorbira. Ova metoda se prije svega može poduzeti kod "više komornih cisti".

Ciste se mogu i punktirati. To znači: cista se sa jednom špricom ubode i kroz nju izvuče tekućina koja se u cisti nalazi. Prije svega se to radi kod cisti koje imaju samo jednu komoru. Prije ili direktno poslije, mora životinja dobiti infuziju kako bi nadoknadila izgubljenu tekućinu. Također se punktiranje mora ponoviti; često se ciste nakon takve terapije vraćaju.

Ako obje metode zakažu, potrebno je cistu operativno ukloniti. Ako se ciste ne uklone, dolazi do gore navedenih simptoma i na kraju do smrti životinjice.

Hormonski aktivne ciste se mogu tretirati sa hormonskim preparatima, Gestagen ili HCG (Human Choriongonadotropin). Preparati se daju špricom tri puta u razmaku od ca 10-15 dana. Ta terapija se redovito ponavlja u razmaku od više mjeseci. Svejedno, trajni uspjeh najčešće izostane, a Gestagen je pod sumnjom da izaziva masivne promjene u maternici.

Ako ni ova metoda ne pomogne, treba i male, hormonski masivno aktivne ciste operativno ukloniti. Činčile sa masivnim hormonalnim promjenama se više ne mogu priključiti grupama te ostaju socijalno izolirane. Osim toga, radi trajnog nagona za parenjem, izgube često masivno na težini te postanu osjetljive na ostala oboljenja.

Preventiva?

Jedina značajna preventiva je držanje činčile u društvu!