Bubrežna i oboljenja mjehura kod činčile

Znakovi:

Prvi znakovi oboljenja mjehura ili bubrega u činčile su najčešće:

• češće uriniranje
• mokra guza i predio oko anusa
• bolovi prilikom mokrenja - životinjica skviči prilikom mokrenja i drži se zgrbljeno
• krv u urinu (crveni do roza urin)
• bolno glasanje koje se ne može pobliže opisati
• urin ima jak i neugodan miris

Kod već uznapredovalog stanja bolesti dolazi do gubitka na težini, odbijanja hrane, mirovanja, i na kraju, smrti životinjice.

Oboljenja mokraćnih puteva:

Infekcija mokraćnog mjehura: je infekcija zida mokraćnog mjehura uzrokovana klicama i bakterijama. Pri tome dolazi do svih gore navedenih simptoma, naročito mokri analni predio.

Pijesak, talog u mjehuru: u mjehuru se stvaraju mali kristali kalcijuma - talog. Talog je prvi stupanj stvaranja mokraćnih kamenaca, i najčešće se stvara pretjeranim unosom kalcijuma, ali zajedno sa infekcijama i urođenom predispozicijom, kao i smanjenim unosom tekućine. Često se talog u urinu izbacuje u vidu bijelkastog urina, što je u principu zdrava rakcija, te znači da bijelkasti urin nije obavezno znak oboljenja. Činčile ne absorbiraju kalcijum prema potrebi, te ako dobiju hranu bogatu kalcijumom, izbacuju i višak istoga preko bubrega. Ako životinje premalo piju, a dobivaju kalcijumom bogatu hranu, to dovodi do stvaranja taloga i pijeska u urinu.

Kamenci u mokraćnom mjehuru: kod kamenaca postoje različite vrste kamenaca, od različitih minerala, ali oni od kalcijuma su najčešći. Predpostavlja se da životinjice moraju imati jednu urođenu predispoziciju stvaranju kamenaca, te prezasićenost kalcijumom zajedno sa infekcijama i premalom unosu tekućine, pojačava opasnost od kamenaca. Mokraćni kamenci uzrokuju najčešće bolove i krv u urinu.

Infekcijska upala bubrega: Infekcija bubrega prouzrokovana bakterijama/klicama. Infekcija uzrokuje jake bolove, gubitak na težini i bezvoljnost, neaktivnost.

Bubrežni kamenci ili talog: Bubreg na RTG snimci izgleda kao svijetla površina i pokazuje jake naslage kamenca. Oni se operativno jako teško daju odstraniti i jako su bolni.

Dijagnoza:

Veterinaru stoje razne mogućnosti za uspostavljanje točne dijagnoze oboljenja mokraćnih puteva. Kamenci i talog mokraćnog mjehura se najidealnije mogu vidjeti na jednoj RTG snimci. Infekcije se mogu ustanoviti sa trakicama za urin, a isto tako i mikroskopskim pregledom sedimenta urina. Pa čak i jednostavni opip (osjetljivost na bol) činčile, može odprilike ukazati na oboljenje.

Terapija:

Infekcija mjehura / bubrega: Općenito se prepišu antibiotici, idealno nakon što se ustanovi koji je točno uzrok infekcije. Dobro se podnose Chloramphenicol, Enrofloxacin i Trimethoprim-Sulfonamid kombinacije. Životinja se mora držati na toplom (pod crvenom lampom na jednom dijelu nastambe), i mora unositi puno tekućine.

Kamenci u mokraćnom mjehuru: Rijetko se kamenci sami po sebi povuku, tj. izbace. Samo ako su dovoljno mali i ako činčile puno pije, postoji mala mogućnost da će izbaciti kamenac. U najčešćim slučajevima je nažalost neophodno, kamen operativno odstraniti. Smisleno bi bilo kamen na sastav pregledati. Tako bi se moglo, nakon uspješne operacije, sastaviti odgovarajuća dijeta za činčilu, kojom bi se izbjeglo novo stvaranje kamenca. Takva dijeta najčešće sadrži redukciju hrane koja je bogata kalcijumom.

Talog u mokraćnom mjehuru: Kod stvaranja taloga u mokraćnom mjehuru, je najčešće potrebno promijeniti vrstu prehrane. Mora se odabrati pelete koji nemaju visoki sadržaj kalcija. Mora se temeljito paziti na unos fosfora i kalcija, koji mora biti u omjeru 1:1,5. Sadržaj fosfora i kalcija u hrani možete naći u ovoj tabeli namirnica. Važno: promjena ishrane ne znači da se mora izbacitii hrana koja sadrži kalcij, jer bi to dovelo do opasnog poremećaja ravnoteže minerala u organizmu, te može dovesti do omeksanja kostiju i problema sa zubima! Sasušene mirodijske biljke vrijede kao koncentrat-hrana te mogu probleme sa talogom u mokraćnom mjehuru pojačati, jer imaju visoki udio kalcijuma. Ni u kojem slučaju se ta hrana zimi smije ukinuti, jer je zimi nemoguće ponuditi te biljke u svježem stanju (radi se livadnom zelenilu - ne o povrću!), te može doći do masivnog nedostatka proteina!
Pacijenti koji imaju probleme sa talogom u mokraćnom mjehuru stoga moraju i zimi svakog tjedna dobivati mješavinu sasušenih mirodijskih biljaka, listova i cvijetova -cca 20 g po životinji na tjedan su dovoljni. Zdrave činčile smiju i više od toga dobivati.
Što mnogi vlasnici ne znaju: Sijeno ima jednu puno višu koncentraciju kalcijuma od većine sasušenih mirodijskih biljaka (1-3 g na 100g!). Svejedno se sijeno, naravno, ne smije ukinuti.
Kod svih oboljenja mokraćnih puteva su se kao vrlo korisnim pokazali razni mirodijski čajevi, svježe mirodijske biljke i u manjim količinama i specijalne sasušene i svježe mirodijske biljke. Naročito se moraju spomenuti: maslačak (cijela biljka i korijen, svježi ili sasušeni ili kao čaj) - sadrži dosta kalcija, ali pozitivno djeluje na upale, tako da se usprkos tome naročito preporučuje. Maslačak djeluje diuretski i ispirajući, a svježim se unosi i tekućina. Također imaju pozitivno djelovanje: sasušena kopriva (u obliku čaja), listovi breze (svježi ili sasušeni u malim količinama i kao čaj), čaj od kamilice se također daje, djeluje protuupalno. Stolisnik i uskolisni trputac (bokvica, bukvica, duga bokva, konjsko rebro, krepotec, mala bokvica, muska...) se također mogu u manjim količinama sasušeni ponuditi. Više o ljekovitim biljkama: ljekovito bilje