Da li se činčile može naučiti da obavljalju nuždu na jednom mjestu?

Uvjet za obavljanje nužde na jednom mjestu kod činčile bi bilo svjesno obavljanje nužde, tj. kakanje i piškenje, recimo u svrhu obilježavanja terena, kao što je slučaj kod pasa ili kunića. Činčile ne obilježavaju na taj način svoj teren. Oni prvenstveno obilježavaju sa svojim mirisnim žlijezdama. Jedino svijesno obavljanje nužde je vitaminski izmet iz slijepog crijeva, koje pak direktno iz anusa već konzumiraju, i špricanje urinom kao obrambenom reakcijom - ali to je isto više refleks nego svijesna akcija.

Dakle, nije moguće životinju naučiti da na samo određenim mjestima ili u određeno vrijeme piški ili kaka, jer oni svojeg izbacivanja nisu svijesni.

U svakom slučaju se može poduzeti odgovarajuće mjere kako bi održali stan čistim

Činčile uriniraju i kakaju u pravilu tamo gdje se odmaraju, ako to vrše dok se odmaraju, ili tamo gdje jedu, dok jedu.

Najmokriji kutevi i najveće nakupine izmeta su dakle ispod njihovih omiljenih etaža ili ispod sijenilica. Drugim riječima: kad se činčile na određenim mjestima u svojim nastambama zaista ugodno i sigurno osjećaju, onda će se tamo i naći najveća količina njihovog otpada.

Izuzetak: Ako su činčile ekstremno istresirane, jer ih se ganja, hvata, lovi ili na neki drugi način maltretira, onda dolazi češće do spontanog izbacivanja izmeta i urina. To je naravno prirodna reakcija, jer time činčile postanu nešto lakše te mogu brže bjezati.

Prilikom puštanja po stanu, stvar je ista. Kada se činčile pri izlasku ne osjećaju opušteno, onda će tamo vrlo rijetko kakati i piškiti. Ako se činčile prilikom izleta po stanu hrane ili se legnu opušteno u određene uglove, tada je skoro sigurno da će tamo i kakati i piškiti - oni ne mogu kontrolirati izbacivanje, čim se opuste. Ako se činčile ganjaju i hvataju, stresiraju, dolazi do spontanog kakanja i piškenja.

Moguće je činčile na određena mjesta mamiti, kako bi tamo urinirali, i držati ih podalje od drugih mjesta na kojima Vas to smeta.

Kako bi stan zaštitili, možete postaviti deke, ručnike ili toalete napunjene steljom na mjesta na kojima se vole opustati. Ako tamo još i sijena stavite, onda će se činčile pretežno tamo zadržavati, dakle, tamo i urinirati i kakati.

Mjesta na kojima ne želite da se činčile zadržavaju ostavite prazna, bez hrane, bez njima interesantnih predmeta i mekanih podloga, pa se tamo neće zadržavati, a time niti obavljati nuždu. Nemojte hraniti činčile prilikom njihovih izlaska po stanu, ili ih hranite samo tamo gdje Vas njihov izmet ne smeta. Da se činčile ne smiju naganjati je samo po sebi razumljivo. Svaki izlazak mora biti tako koncipiran da činčile mogu same po sebi natrag u svoj kavez ili nastambu, a sa hranom se skoro svaki praščić da namamiti natrag u svoju nastambu, sila uopće nije potrebna.

Činčile same traže mjesto na kojem će rado ležati i odmarati. Ispod radijatora na primjer, ili ispod kauča, topli mračni kutevi su rado traženi. Na tim mjestima ćete teško moći izbjegnuti urin i kakicu. Ili stavite nešto tako da do tih mjesta ne mogu doći ili na ta mjesta postavitie ručnike, deke, plate, novinski papir ili neke druge upijajuće podloge kako bi ih zadržali čistima.

Odgojiti ih da budu čisti?

Takve metode su uvijek brutalne i povezane sa upotrebom sile - ta forma odgajanja nije nikako podobna!

Metoda koja se ev. može upotrijebiti je da se životinju glasno otjera sa mjesta na kojem se ne želi da boravi, podignite ju i stavi na za to predviđenu toaletu. S vremenom će postati izlet i slobodno puštanje za životinji NE opušteno. Može se desiti da na početku od stresa i straha još izgubi kakicu ili urin, ali sa vremenom će naučitii da će biti kaznjena ako se zadrži na određenim mjestima. Ta mjesta će početi izbjegavati i na njiima se neće opustat, pa tako neće ni urinirati ni kakati na njima.

Takve metode su vrlo brutalne, za životinju vrlo stresne i nisu nikako podobne.

Radije ogradite prostor koji ste im predvidjeli ogradicama koje ima za kupiti u pet shopovima, postavitie na pod stelju, novinski papir ili deke, ručnike, krpe, koji se lako daju odstraniti ili zamijeniti. Puštanje činčila na slobodu ne bi trebalo biti povezano sa stresom i strahom, već sa veseljem, sigurnosti i opuštanjem, jer je to ipak u njihovom interesu.

Koga smeta i ne može se pomiriti s time da se činčila ne može naučiti na čistoću, neka si nabavi plišanu životinjicu, jer činčila definitivno nije za njega.

Tamo di se činčile pravo opuste i osjećaju sigurnima, biti će i kakice...